Promišljajući o dvama velikim rezovima u ljudskoj povijesti u sredini posljednjega stoljeća, čije su šifre Auschwitz i Kolima, i istodobnoj krizi političkoga mišljenja, Hannah Arendt nije samo radikalno podvrgla kritici tradicijski odnos filozofije i politike, nego je i temeljito iznova odredila uobičajene pojmove političkoga mišljenja. Nije samo kritizirala odsutno držanje tradicijske filozofije spram politike, nego je ujedno za one koji su, ne svojom voljom, isključeni iz života političke zajednice zahtijevala uvjete za mogućnost participacije: pravo da imaju prava. Poveznica između krajnosti toga samo naizgled disparatnoga pokreta mišljenja nastala je u H. Arendt ponajprije iz osobnoga iskustva: osamnaest godina dijelila je iskustvo izbjeglica i apatrida, a kao “izučena” filozofkinja poznavala je kobno držanje filozofa kao takva prema politici. Kako se onda mogu povezati filozofija i politika? Kakvo značenje ima mišljenje za političko, a kakvu relevantnost političko za mišljenje? To su pitanja koja zaokupljaju H. Arendt i koja ona osvjetljava iz različitih perspektiva. Tragajući za odgovorima, ona se na koncu okreće filozofiji Immanuela Kanta. Ovdje želimo prikazati kako se H. Arendt kroz Kantovu filozofiju oprašta od tradicijske filozofije.